Legenda dalmatinskih travnjaka, Ivica Grbeša, u 42. godini odlučio je objesiti kopačke o klin. Nakon što je posljednjih pet i pol godina bio igrač Jadrana iz Smokvice, županijskog ligaša iz Dubrovačko – neretvanske županije, Grbeša ostaje u nogometu samo kao trener u omladinskoj školi Adriatica.
– Došao je tiho 24.09.2017. i ušao u legendu. Znali smo da kad-tad mora doći taj dan, ali smo se nekako nadali da neće još. Legenda dalmatinskih nogometnih travnjaka Ivica Grbeša nakon više od 5ipo godina, 62 utakmice za Jadran i bezbroj važnih golova napustio je Jadrana i 100% se fokusirao na trenerske vode u splitskom Adriaticu. Grbi naš, hvala ti na svemu, hvala ti na svim golovima, ali najviše ti hvala na bezbrojnim savjetima našim mladim igračima koji su imali priliku stasati uz takvog igrača. Grbi, ovo je samo doviđenja, ali nikada zbogom. Znamo da se i tebi Jadran „uvukao pod kožu“, napisali su u objavi na Facebooku iz Jadrana Smokvica.
Grbeša je svoju nogometnu priču počeo na Poljudu u generaciji Carevića i Srne, a u bijelom dresu je bio do juniora. Nakon toga seli u Val pa u Uskok u koji se u karijeri vraćao tri puta.
– To je moje najbolje razdoblje u karijeri, druga liga s Uskokom, po kvaliteti smo mogli igrati prvu ligu, tu sam odigrao svoju utakmicu karijere protiv Intera iz Zaprešića kojeg je tada vodio Ante Čačić, igrali su igrači Dinama za njih, upisao sam tri asistencije i postigao pogodak (konačni rezultat bio je 4:3 za Uskok nap.a), tri asistencije za moga Alena Guća, meni je asistirao danas najbolji sportski odvjetnik u Hrvatskoj Davor Radić – rekao je Grbeša prije više od godine dana za naš portal.
– Nakon dobrih igara u Uskoka dobio sam poziv Zadra, igrao sam u prvoj ligi, zabio i tri pogotka, dva Rijeci i jedan Hajduku, odigra sam tu dobrih utakmica al nisam se dugo zadržao, samo jednu sezonu i odlazim u Šibenik, tamo sam svlačionicu dijelio sa Šifom i Rukavinom, iz Šibenika sam otišao u Dugopolje koji je taman bio na početku svog rezultatskog uzleta do druge lige, iz Dugopolja dolazim u Solin no opet me srce vuče u moj najdraži klub, kliški Uskok, vratili smo se Guć i ja u klub kada je bio u četvrtoj ligi, uspjeli smo se vratiti u treću ligu gdje smo se već u prvoj sezoni borili za naslov prvaka s Dugopoljem i Raštanama, trener je bio Siniša Turković, jedan od najboljih u mojoj karijeri. Nije bilo realno da idemo u veći rang. Poslije sam se spustio u četvrtu ligu pa sam prošao GOŠK KG, Orkan i tad je došao taj poziv za trenerski posao.
“Krivac” za odlazak u trenerske vode bio je Dean Računica
– Dean Računica me pozvao da mu budem pomoćnik u Uskoku, to mi je bio odličan potez, on mi je bio mentor, nakon samo nekoliko mjeseci Računica odlazi u Tursku i ja ostajem do kraja sezone kao trener prve momčadi Uskoka. To nije bio moj cilj, želio sam prirodni put skupljanja iskustva i rada s djecom.
Prva postaja bio mu je Jadran iz Kaštel Sućurca gdje ga je pozvao najbolji prijatelj Alen Guć, a danas trenira pionire Adriatica.
Rasprava