Iako mu u životnom kalendaru brojimo više od četrdeset godina poznato dalmatinsko nogometno ime i dalje aktivno igra nogomet, iako mu je primarni cilj rad s djecom, mlađi pioniri njegovog Jadrana iz Sućurca trenutno su vodeća momčad lige od Zadra do Dubrovnika uz gol razliku 42:4.
Svoju je nogometnu priču započeo na Poljudu u generaciji sa Srnom, Carevićem, proveo je u bijelom dresu sve do juniora kada se seli u Val gdje u trećeligaškom rangu pruža dobre partije i odlazi u pokazat će se poslije, klub njegove karijere Uskok u kojeg se vraćao još tri puta.
To je moje najbolje razdoblje u karijeri, druga liga s Uskokom, po kvaliteti smo mogli igrati prvu ligu, tu sam odigra svoju utakmicu karijere protiv Intera iz Zaprešića kojeg je tada vodio Ante Čačić, igrali su igrači Dinama za njih, upisao sam tri asistencije i postigao pogodak (konačni rezultat bio je 4:3 za Uskok nap.a), tri asistencije za mog Alena Guća, meni je asistirao danas najbolji sportski odvjetnik u Hrvatskoj Davor Radić. – prisjetio se Grbeša svojih početaka.
Nogometni putevi tada ih razdvajaju, Grbeša odlazi u Zadar, Guć i Radić u Slaven Belupo.
Nakon dobrih igara u Uskoka dobio sam poziv Zadra, igrao sam u prvoj ligi, zabio i tri pogotka, dva Rijeci i jedan Hajduku, odigra sam tu dobrih utakmica al nisam se dugo zadržao, samo jednu sezonu i odlazim u Šibenik, tamo sam svlačionicu dijelio sa Šifom i Rukavinom, iz Šibenika sam otišao u Dugopolje koji je taman bio na početku svog rezultatskog uzleta do druge lige, iz Dugopolja dolazim u Solin no opet me srce vuče u moj najdraži klub, kliški Uskok, vratili smo se ja i Guć u klub kada je bio u četvrtoj ligi, uspjeli smo se vratiti u treću ligu gdje smo se već u prvoj sezoni borili za naslov prvaka s Dugopoljem i Raštanama, trener je bio Siniša Turković, jedan od najboljih u mojoj karijeri. Nije bilo realno da idemo u veći rang već. Poslije sam se spustio u četvrtu ligu pa sam prošao GOŠK KG, Orkan i tad je došao taj poziv za trenerski posao… – kazao nam je u dahu Ivica Grbeša poznatiji kao Grbi.
Kako je došlo do prelaska u trenerske vode?
Dean Računica me pozvao da mu budem pomoćnik u Uskoku, to mi je bio odličan potez, on mi je bio mentor, nakon samo nekoliko mjeseci Računica odlazi u Tursku i ja ostajem do kraja sezone kao trener prve momčadi Uskoka. To nije bio moj cilj, želio sam prirodni put skupljanja iskustva i rada s djecom, u Jadran iz Kaštel Sućurca pozvao me moj najbolji prijatelj Alen Guć, gdje već radim pet godina, dobio sam generaciju rođenu 2009. godine, njihov razvoj je vidljiv, došli su do levela da mogu igrati u najboljim klubovima, s Alenom se poznajem već trideset godina, od omladinske u Hajduka preko Uskoka, u Jadrana se radi odličan posao, škola broji oko 220 djece, dolaze nam djeca iz drugih klubova iz Splita i okolice. Posebno smo ponosni i na naš turnir Sv. Juraj u kojem je ove godine sudjelovalo 45 ekipa i više od 800 igrača.
Posebno ste zapaženo odigrali na turniru Prvi koraci koji je odigran proteklog vikenda gdje ste srušili Dinamo:
Nije to slučajno, moja generacija je osvojila ligu ispred Hajduka, jedina smo škola u Kaštelima koja igra dalmatinsku ligu, osvojili smo dosta turnira, od kojih je sigurno Dalmatinko kup najjači, sada smo na turniru Prvi koraci pobijedili Dinamo 2:0 što je sigurno dosta značilo mojoj djeci, među njima je i moj sin Duje. Prije svega nas krasi zajedništvo koje izbacuje pojedince, danas naše igrače traže Hajduk i Dinamo, treba biti realan pa reći da je teško kvalitetnu djecu zadržati, oni uvijek odu u veći klub.
No osim trenerskog posla vi i dalje igrate? U četrdesetoj godini života?
Da, igram još uvijek kad mi obaveze dozvole u Jadranu iz Smokvice kod mojih prijatelja, četvrta liga Dubrovačke županije, igram iz čistog gušta za jedno malo misto koje živi za klub na čelu s načelnikom i predsjednikom Kuzmom Tomašićem, uz trenerski posao još i radim u firmi Stanić tako da nije lako to sve uskladiti. – kazao nam je Grbeša.
Imaš li neku anegdotu iz igračkih vremena?
Ufff, ima ih puno, teško se sada sjetiti, ima jedna iz doba Hajduka, bili smo na turniru u Švicarskoj, bili smo kadeti, trener je bio Slišković, mi još djeca zaigrani, ja razbio krevet u hotelu, i sad očekuješ da će ti prigovorit još si dijete a on meni Grbi razvalia si sobu a sad oću da razvališ Švicarce, i ja zabijem dva gola na sljedećoj utakmici. – zaključio je Ivica Grbeša.
Rasprava