Uskoci su rutinski došli do pobjede u derbiju sa starim rivalima iz Sinja, Junak je pao na Klisu bez ispaljenog metka. Osim standardno dobrih Zvone Teklića i Luke Grubišića ovoga puta bilo bi krajnje nepravedno ne spomenuti dva igrača koji su jučer u pravom smislu riječi preorali igralište podno tvrđave (ili kako bi mlađe generacije rekle – prešli igricu), Krešu Božinovića i Ivana Gilića-Kuku, koji je junak naše današnje priče.
Momak iz Trilja, Ivan Gilić Kuko stigao je na Klis iz redova juniora Dugopolja u ljeto 2020. godine, igra na poziciji zadnjeg veznoga, a svojom trkom i zalaganjem na terenu zaslužio je da mu prišijemo epitet motorina, koji kad krene – ne staje. A di je sve počelo Ivane?
Počelo je kao i kod svih, ispred kuće, u mojim Čaporicama, nakon nekoliko sezona u omladinskoj školi odigrao sam neke turnire za Hajduk, išao sam s Bijelima u Andoru, no do prelaska na Poljud nije došlo, prešao sam u Adriatic na poziv Franka Bogdana. Bilo je to za mene lijepo razdoblje, od dominacije na turnirima do ulaska u prvu ligu kadeta, u juniorima sam prešao u Dugopolje, igrao sam prvu HNL i dobio puno iskustva za buduću karijeru. Bio sam priključen prvom sastavu, no onda se dogodila nezgodna ozljeda, dok sam je zaliječio došla je korona i lockdown. – za uvod će Gilić Kuko.
Novi smjer u svojoj karijeri Gilić Kuko je pronašao na Klisu, u trećeligašku ga vatru gura Slavko Radić, a svoj boravak podno tvrđave komentira bez okolišanja:
Od mog dolaska na Klis traje za mene magija, prihvatili su me svi od prvoga dana, od suigrača do navijača, s trenerom Radićem sam kliknuo na prvu, dao mi je maksimalnu slobodu i povjerenje i mogu samo reći hvala na tome. Poznavao sam od prije kapetana Vučemilovića Grgića koji me zajedno s ostalima jako dobro prihvatio, dali su mi savjete kao stariji i iskusniji igrači i doslovno su svi prema meni u klubu perfektni. Potiču me da budem bolji iz utakmice u utakmicu, provodimo dosta vremena i izvan terena i baš smo prava skladna ekipa.
Zadnje dvije utakmice Uskoci su došli do punog plijena, vratio se optimizam, mnogi na Klisu podcrtali su tvoje ime među istaknutijim pojedincima u spomenuta dva dvoboja, kako si ti vidio te utakmice i koje se bile upute trenera Radića pred uvijek zanimljivi dvoboj s Junakom?
Mislim da su obe utakmice najbolji pokazatelj kakva smo mi ekipa, ginemo jedan za drugoga, borbeni smo jako i nastavimo li ovako i na proljeće mislim da se nemamo koga bojati već bi se drugi trebali bojati nas. Očekujem borbu za vrh jer tu po meni i pripadamo, moram pohvaliti navijače, ne samo na Klisu već di god igramo oni su s nama, daju nam tu ogromnu podršku koja meni i suigračima jako puno znači. Uoči Junaka trener me upozorio da odigram što dublje na špica Junaka, našeg bivšeg suigrača Cikojevića kojeg sam morao pokrivati, tu su bili i jako dobri igrači poput Mastelića i Jandreka i mislim da sam svoj posao odradio dobro, pomoga sam suigračima da baluni upućeni prema njihovom napadu bude presječeni i što prije predani našem veznom redu. – otkrio je tajnu uspjeha protiv Junaka Gilić Kuko.
Tko je ti uzor u nogometu?
Prije svega moj otac Miro, želim biti igrač kao on, a od naših igrača volim igru Luke Modrića pa mogu reći da mi je i on uzor. – zaključio je kliški motorin Ivan Gilić Kuko.
Rasprava