Danas je na Poljudu svečano otvorena vitrina najvećem od najvećih, legendarnom treneru Tomislavu Iviću u povodu 10. godišnjice njegove smrti. Okupili su se danas na Poljudu njegova obitelj, bivši legendarni igrači Bijelih te čelni ljudi Kluba kako bi odali počast vizionaru, genijalcu, takmičaru, čovjeku ispred svog vremena, čovjeku koji je živio i stvarao nogomet.
Iako danas obilježavamo desetu godišnjicu smrti meni se čini da slavimo njegov život i što je radio. Ima tu puno simbolike. Šjor Ivan je umro na svoj imendan. Ta simbolika brojeva ga je pratila cijelo vrijeme. Osvojio je 16 trofeja u 14 zemalja. Problem je osvojiti u jednoj, a kamoli u 14. Ali, ono što je nama bitno je što si napravio u Hajduku, a i tu je bio najveći. Torcida mu je 2011. posthumno kao jedinome dala ‘Hajdučko srce’. Možda u svom vremenu nije bio shvaćen, ali bio je predan i strastven. Zbog njega je danas Hajduk velik. Hajduk sedamdesetih… Htio bih ja, a i ovi svi oko mene, moji suradnici i svi koji smo danas tu, pretočit te sedamdesete da krenemo u novo desetljeće. Trebat će nam neki novi Ivić. Trebat će nam novi Ivići… Trebat će nam neka nova generacija- poručio je predsjednik Uprave Lukša Jakobušić.
Prisutni su u ime Kluba bili predsjednik Skupštine Vinko Radovani, član Uprave Ivan Matana, voditelj Akademije HNK Hajduk ”Luka Kaliterna” Boro Primorac koji je trenirao pod vodstvom legendarnog šjor Ivana te klupski kroničar Jurica Gizdić koji je bio zadužen za organizaciju ovog velikog događaja.
Imao je samo dvije ljubavi: familiju i Hajduka. Bilo je puno teških događaja. To su bila takva vremena. Puno ga ljudi nije razumjelo. Za mene je bio prekrasan suprug, otac, djed. Doživio je i dvoje praunučadi. Mislim da će ipak jedan odlomak njegove krvi ostati zapamćen u Hajduku, – s emocijama u glasu govorila je Ivićeva supruga, gospođa Regina koja je na ovu svečanost došla s kćerkama Denizom i Majdom te cijelom svojom obitelji.
Imao sam sreću da me trenira jedan takav trener. Ta suradnja je počela u omladinskoj školi kada sam imao 14 godina. Bili smo jako darovita generacija. Uprava Hajduka je 1971. postavila Ivića za trenera prve momčadi, odlučili su ne kupovati igrače sa strane, daje šansu svima nama te nam se tada otvaraju vrata raja. Bili smo savršeno vođeni. Bio je čovjek ispred svog vremena. Izdvojio bi pobjedu protiv Partizana u Beogradu (6:1) i oba susreta protiv HSV-a. U prvom susretu smo bili pokradeni, bio je faul na Pudaru, a u uzvratu smo igrali presing cijelu utakmicu. Napravili smo im deset šansi. Zahvalio bih mu se na svemu onome što je napravio za nas na terenu i u privatnom životu – rekao je kapetan zlatne generacije 70-ih Ivica Šurjak, a uz njega su na otvaranju vitrine bili Ivan Katalinić, Vedran Rožić, Željko Mijač, Milo Nižetić, tajnik Udruge veterana Goran Brailo, bivši trener Mili Butterer.
Prisutni su još bili predsjednik Udruge Naš Hajduk Toni Baletić te predstavnik Grada Splita pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Mate Omazić.
Na kraju svečanosti predsjednik Jakobušić je gospođi Regini uručio zlatni dres s brojem 1 i natpisom Ivić, a ona ga je odmah proslijedila svom praunuku Adrianu Tomislavu.
Tomislav Ivić – Trener ispred svog vremena…
Rasprava