Na današnji dan prije točno 46 godina odigrana je u Opuzenu nogometna utakmica koju će većina onih koji su je odgledali pamtiti do kraja života. Svaki nogometni navijač, osobito ako ima podosta staža na tribinama, pamti neke posebne utakmice gdje su njihovi sportski ljubimci igrali važne ili odlučne utakmice. Ma u kojoj ligi igrali, ma u kojoj državi na svijetu, u dužem razdoblju bude utakmica koja je biti ili ne biti, gdje se strepi od ispadanja ili igra za titulu i gdje adrenalin igrača, uprave i navijača podivlja i koja se teško zaboravlja, ma kako završila.
Utakmica o kojoj ovdje govorimo nije igrana ni za osvajanje titule niti je odlučivala o opstanku u ligi.
Zapravo o ničem nije odlučivala. Bila je to prijateljska utakmica u zimskoj stanci u sezoni 1975/1976, a bila je opet tako posebna i nezaboravna.
„Neretvancu“ je prvoga dana mjeseca veljače 1976. godine u goste došao splitski Hajduk. Hajduk čije se ime ne samo u bivšoj državi, nego u Europi izgovaralo sa (straho)poštovanjem. Dvije uzastopne titule prvaka, tri uzastopno osvojena Kupa, četvrtfinale Kupa prvaka (današnje Lige prvaka) su bili iza njih kad su došli u Opuzen.
No, nisu došli jer su se uprave dvaju klubova dogovorile za lakšu trening utakmicu prije nastavka sezone između slavnog kluba i malog dalmatinskog zonaša iz Opuzena. Nije bilo nijednog igrača, niti člana uprave iz „mista“ da im je to prijateljski sredio. Za tu čast i zadovoljstvo dolaska trebalo se itekako izboriti. Izborili su se Opuzenci, na način koji nikad prije ni kasnije se nije dogodio odnosno ponovio u Dalmaciji, a vjerojatno i nigdje drugdje.
U prosincu 1975. godine „Slobodna Dalmacija“ je organizirala nagradnu igru na način da su objavljivali kupone osam dana i onaj dalmatinski ligaš koji skupi najviše kupona ugostiti će „Majstora s mora“.
Što se sve događalo tijekom trajanja nagradne igre je nemoguće ukratko opisati, stoga ovdje samo zaključna informacija da je Neretvanac, odnosno oni koji su htjeli vidjeti Hajduk baš u Opuzenu na adresu „Slobodne Dalmacije“ poslali ili donijeli ni manje ni više nego 51.226 kupona. Da, slovima: pedeset i jednu tisuću i dvjesto dvadeset šest kupona!
Samo zadnji dan, da bi bili sigurni u dolazak tadašnjih neprikosnovenih zvijezda i idola, odnijeli su tadašnji članovi uprave Neretvanca 30 tisuća kupona, koji su prethodno izrezani i ispisani. Slijedile su pripreme za utakmicu svih utakmica, kako su je tadašnji ljubitelji nogometa iz Opuzena, Doline Neretve i čitave okolice doživljavali. I o tome dijelu mogao bi se napisati omanji roman.
Nakon nestrpljivog iščekivanja, došao je i taj posebni dan. Trener Hajduka Tomislav Ivić je poveo gotovo najjači sastav. Mešković, Džoni, Rožić, Boljat, Peruzović, Buljan, Žungul, Balevski, Đorđević, Jerković i Mijač su bila početna jedanaestorica, što znači da su nedostajali samo Mužinić i Šurjak iz sastava kojega je svaki tadašnji navijač znao naizust da ste ga i u 3 po noći probudili.
Neretvanac koji je na kraju jesenskog prvenstva držao odlično treće mjesto je započeo u sastavu: Šimović, Jerković, Kraljević, Lošić, Gnječ, Popić, Šešelj, Maslov, Dominiković, Bebić i A. Glaviškić. Na tribinama u Opuzenu, prema pisanju „Slobodne Dalmacije“, bilo je 6 tisuća gledatelja,a naslov koji je izašao u novinama dan kasnije je glasio: U gledalištu-dva Opuzena.
Tada moćni „Hajduk“ lako je pobijedio rezultatom 6:0, a nakon utakmice je bilo slavlje uz maškarsku povorku i bal. Sve su tadašnje novine, negdje i na čitavoj stranici, donijele reportaže sa za njih „čudne“ utakmice. Rezultat je u ovakvoj utakmici bio zapravo najmanje važan.
Opuzenci su skupili 51.226 kupona iz „Slobodne Dalmacije“, ostavili sve druge takmace daleko iza sebe, a onda napravili štimung i pokazali ljubav prema svome klubu i Hajduku kakvu je i u tadašnje „ludo“ vrijeme nogometne euforije u Dalmaciji, rijetko bilo čuti i vidjeti.
Rasprava