Krešimir Luetić, najbolji strijelac 3. HNL jug: “Titulu prvog golgetera odmah bih mijenjao za ulazak sa Splitom u Drugu ligu”

Najbolji strijelac prvoga dijela prvenstva u 3. HNL jug, Krešimir Luetić, a po mišljenjima nogometnih znalaca i najbolji igrač tog natjecanja, postigao je 13 golova kao vezni igrač, a asistencije ovaj dostavljač prilika za zgoditke ni ne broji. Vezist Splita broji sitno pred nastavak natjecanja koje započinje ove subote gostovanjem kod OSK-a u Otoku i jedva čeka početak kako bi pokušao nastaviti sa sjajnim igrama koje je pružao ove jeseni piše DalmacijaNews.

Iza Vas je strašna polusezona s 13 pogodaka i osam asistencije… Igrate li nogomet karijere?

– Mislim da jesam pogotovo što se tiče učinka pa mi se čini da sam u najboljoj formi u životu. Ali naglasio bih da igram puno bliže protivničkim vratima, dok sam ranije znao držati poziciju zadnjeg, desnog i lijevog veznog. Sada sam druga špica, odnosno igram iza napadača, ja sam drugi napadač tako da sam poboljšao učinak što se tiče golova, a asistencija sam uvijek imao. Uvijek sam izvodio prekide, imao golova iz slobodnih udaraca.

Upravo su Vas zbog ubojite ljevice često navijači pozivaju pokličem „Krešo, pucaj kad ti dođe“…

– Istina, oni su složili tu izreku jer svaki put kada bih bio u prilici ili blizu šuta, oni me forsiraju da pucam zbog dobrog udarca. Prvi se derao naš navijač Marin i onda su nakon njega svi počeli to govoriti i priznajem da je zbilja simpatično.

Kako ste generalno vidjeli polusezonu koja je bila dosta dobra, ali bi recimo bila vrlo dobra ili odlična da je Split u posljednjem kolu prije stanke upisao pobjedu umjesto poraza protiv biogradskog Primorca u Parku mladeži?

– Sigurno da bih joj dao ocjenu odličan da smo dobili Primorac s obzirom na mladu ekipu koju smo imali. A i bez ta tri boda rekao bih da je ocjena – vrlo dobar. Treba naglasiti da su igrali pretežito mladi momci uz nas samo nekoliko starijih. I ti mladi su sada postali već dobri igrači, što je bilo najbitnije, da oni uz nas stasaju. Sad se na njih može sto posto računati.

Što očekujete u nastavku?

– Očekujem da nastavimo s dobrim igrama i pokušamo biti ispred Neretve i Hrvaca koji su u prvom krugu zajedno s nama podnijeli zahtjev za licencu za Drugu HNL te da ostvarimo najmanje treće mjesto što bi nam donijelo kvalifikacije za viši rang te da uđemo ako je moguće.

Je li ostvariv taj cilj s pete pozicije koju sada zauzimate?

– Po meni jest, jer smo samo par bodova od trećeg mjesta i mislim da imamo jako dobru ekipu, a u pauzi smo se još malo i pojačali. Kažem, cilj nam je treće mjesto i biti ispred ekipa s licencom za Drugu HNL ukoliko još netko podnese zahtjev u drugom krugu, jer nam je prošle godine bilo uskraćeno igranje dodatnih kvalifikacija. Zato se nadam da ćemo ove sezone u tome uspjeti.

Mnogi se čude da Vi još igrate u Trećoj HNL s takvom kvalitetom. Što je to što Vas drži u Parku mladeži, je li to neka ambicija da izborite viši rang i kod kuće igrate Drugu HNL, a vjerujemo da se osjećate dobro ovdje?

– Dobro mi je jer sam kući i igram u svom gradu, a stvarno bih sa Splitom htio ući u veći rang. Nema bolje stvari nego u svom gradu biti zadovoljan i igrati balun. Imamo tendenciju igranja Druge HNL. Da smo po sredini tablice ili negdje pri dnu, ne bih sigurno bio ovdje i priznajem da me drži ta ambicija da sa Splitom napredujem i ja. Kažem, da nismo ovako konkurentni, išao bih negdje drugdje igrati višu ligu, ali kako želimo ući u Drugu HNL, to me drži u Parku mladeži.

Kako je sad na treninzima otkako je uz trener Ivana Radeljića pomoćnik Ivan Tomičić, a s njim i Ante Babić s kojima ste do jučer igrali zajedno? Donedavno ste dijelili svlačionicu, zajedno nastupali, a sad oni daju savjete ili usmjeravaju što je činiti na terenu?

– S Tomom sam se stvarno razumio i kao igrač, ali i sad kad mi je trener. To mi je drago jer on ima ogromno nogometno znanje, smatram da bi mogao biti dobar trener. Što se tiče Babića, on se malo kasnije priključio, ali isto se radi o iskusnom bivšem igraču koji svojim iskustvom može pomoći mladima da nešto nauče. Lijepo je to kad igrač ostane raditi u svom klubu, postane trener tamo gdje je završio karijeru.

Za kraj samo još upit – intrigira li Vas titula najboljega strijelca koju trenutno okupirate?

– Trenutno sam prvi, ali se uopće ne opterećujem s tim brojkama. Jer uvijek sam bio igrač koji u brojkama nije bio nešto, nego je izvedba bila na terenu bolja od učinka. Ali ove godine je, ajmo reći, obrnuto.

Znači da biste mijenjali titulu prvoga strijelca za ulazak u Drugu HNL?

– Normalo da bih, bez greške.