Hajduk je poražen od Dinama na Poljudu u utakmici polufinala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Bio je to drugi uzastopni poraz na Poljudu od najvećeg rivala, a sam kraj utakmice obilježile su nemile scene, utrčavanje Hajdukovih navijača sa sjeverne tribine na teren, a zatim i okršaj s policijom koji se kasnije prelio na gradske ulice.
O svemu odmah ujutro nakon što su se tenzije primirile oglasio Hajdukov predsjednik Lukša Jakobušić koji je poslao nekoliko važnih poruka:
– Nakon sinoć osjećam sve negativne emocije koje može osjećati čovjek koji voli Hajduk. I tugu, i bijes, i razočarenje. Prije tri i pol godine kada smo došli rekao sam da želim moćan, jak i gospodski Hajduk. Ovo jučer nije bilo ni moćno, ni jako, ni gospodski. Niti na terenu, a pogotovo ovo kasnije što se događalo na tribinama, a prelilo se na teren i gradske ulice. Osjećam sram. Prije svega zbog rezultata, ali još više zbog pristupa i igre u oba derbija, posebno u utakmici odigranoj jučer. To nije Hajduk kakvom težimo, kakvog svi priželjkujemo, Hajduk koji ima 107 tisuća članova. Razumijem frustraciju navijača, nas u klubu, svih ljudi oko kluba, ali to nije razlog da frustracija ide u destrukciju. To nikako ne mogu podržati i opravdati. To nije Hajduk! Iako se sve ovo periodično ponavlja, to nije Hajduk i to nije Split. Tako se ne pomaže klubu. Bez obzira koliko je ta grupa mladića frustrirana, nasilje nikada nije i ne može biti rješenje. Jučer se dogodilo da su se ljudi osjećali nesigurno na Poljudu, a to se ne smije dogoditi. Nitko se ne smije tako osjećati, ni igrači, ni navijači ni bilo tko u klubu. Tu su jučer bile žene i djeca. Ovo je nogomet, ovo je samo sport. Iako za mnoge od nas nogomet znači život pa tako vjerojatno i za ove mladiće koji su utrčali na teren, to ne znači da smiju ugrožavati sve ostale kojima je to samo sport. Tu je 30 tisuća ljudi na stadionu, cijeli Split, cijela Hrvatska… Zamislite da svi krenemo izražavati svoje frustracije kako nam se prohtije. Hajduk takve stvari ne smije dopustiti. Na taj način se ne voli klub.
Upitali smo predsjednika očekuje li nakon svega što se dogodilo nekakve promjene?
– Znam što smo svi očekivali i ja volim ta očekivanja. U konačnici imamo sto razloga za opravdanja, ali ona ne trebaju nam. Jer ovo je Hajduk. Promjene se uvijek mogu dogoditi. Zar bi sad trebali odustati samo zato što je teško? Trener je jutros ponudio ostavku. Ali ne zato što ne vjeruje, nego zato što je častan i zato što je hajdukovac te osjeća dio odgovornosti. Ostati do kraja je također dio odgovornosti. Imamo sedam kola do kraja, sedam bodova je razlike. I puno, i malo. Od svih koji su sada tu očekujem da ovo dovedu do kraja. Čija je krivica? Onoga tko je prvi, moja je krivica. Niti sam ovo ovako zamišljao, niti sam to htio, međutim to ne znači da ovo ne moram dovesti do kraja. Svi zajedno, Uprava, stručni stožer i igrači moramo ovo dovesti do kraja. Znamo da će na kraju sezone biti određenih promjena i treba ih biti, ali o tome ćemo kad sezona završi. Sada se trebamo skupiti. Velika je odgovornost na igračima. Ne igramo mi, a igramo. I navijači su ušli na teren da im pokažu kako se igra. Igračima je mjesto na terenu, navijačima na tribini, a kada netko ne ispunjava svoje zadatke onda dolazi do preklapanja. Koje ne treba opravdavati jer svatko mora biti na svome mjestu. Ponavljam, neću dozvoliti da itko bude u strahu i žao mi je svih koji su se osjećali nesigurno na Poljudu. Iako to u prošlosti nije uvijek bio slučaj, jučer isključivo zbog pribranosti i profesionalnosti policije nije došlo do većih nereda. Žao mi je svih policajaca i nevinih navijača koji su stradali. Želim im brz oporavak i da se to više nikada ne ponovi.
Na kraju je poručio:
Mogu razumjeti kako su brojni razočarani i kako su se možda umorili od podrške. Mi bi nekada htjeli da sve ide preko noći, međutim ne ide tako. Ali to ne znači da nećemo dati sve od sebe do kraja. Što će na kraju biti, mogu se samo nadati, ali vjerujem da možemo i moramo ovo izgurati. Siguran sam da će ljudi koji ih donose, donijeti prave odluke. Prije svega za Hajduk.
Rasprava