Dugogodišnji stoper hrvatske reprezentacije, Dejan Lovren, oprostio se od Vatrenih emotivnim pismom, nakon što je o svojoj odluci obavijestio izbornika Zlatka Dalića te predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Marijana Kustića.
Lovren se od reprezentacije oprostio sa 78 nastupa i pet pogodaka te kao osvajač dvije medalje sa svjetskih prvenstava – srebrne u Rusiji i brončane u Kataru.
Lovrenovo oproštajno pismo prenosimo u cijelosti:
Draga reprezentacijo, dragi vjerni navijači,
želio bih vam se obratiti s ne baš radosnim vijestima, ali vjerujte mi, ovu odluku donio sam otvorena srca i nakon dugo razmišljanja. Dosta mi ovo teško pada, i dok to pišem pokušavam ne zaplakati, ali već me dobro poznajete kao čovjeka sa srcem i neskrivenim emocijama.
Došao je i taj dan kada se moram pozdraviti i reći Zbogom hrvatskoj reprezentaciji, makar i dalje sebe vidim kao vatrenog navijača koji će uvijek bodriti svoju reprezentaciju.
Sanjao sam kao dijete da ću igrati na velikim turnirima, u tom najljepšem dresu sa šahovnicom na sebi. Bijelo-crvene kvadratiće sam prvi put odjenuo s devet godina i nikada neću zaboraviti taj poseban osjećaj – kao da sam imao na sebi Supermanov plašt. Osjećao sam se moćno, samouvjereno, neustrašivo, baš kao i moj heroj Superman.
Neopisivo.
8. listopada 2009. godine zauvijek ću pamtiti kao službeni debi za moju Domovinu.
Prošao sam kroz sve mlade selekcije, ali uvijek sam želio osjetiti taj vrh piramide, a to je A reprezentacija. Tu sam zapravo mogao pokazati svoje istinske vještine cijelom svijetu.
Iskreno, na početku sam očekivao više od sebe. Bio sam nekoliko puta razočaran svojim izvedbama, smatrao sam da mogu puno više dati, ali jednostavno se neke stvari nisu poklopile. Da budem potpuno otvoren, jednom sam čak i razmišljao otići prijevremeno od vas. J***, mladost-ludost, nisam imao previše strpljenja sa sobom. Nadam se da mi niste uzeli za zlo, jer sam u konačnici poslušao svoje srce i nastavio, uvelike i zbog vas, dragi navijači.
Želim svim mladim nogometašima poručiti da hrvatsku reprezentaciju trebate gledati drugačije nego bilo što drugo – gledajte ih kao svoje superheroje.
Najljepša strana ove reprezentativne priče za mene je sve ovo što smo ostvarili u proteklih pet godina. Iskreno govoreći, meni je i dalje sve to kao jedan veliki san. Toliko je emocija prošlo kroz mene, pogotovo 2018. i 2022. godine, da je to teško opisati. Živio sam za takve trenutke i doživio sam ih s najvećim ponosom. Neću ih nikada zaboraviti, nosit ću ih zauvijek u svom srcu.
Želio bih zahvaliti svim izbornicima na suradnji, počevši od mog prvog Slavena Bilića, pa preko Igora Štimca, Nike Kovača i Ante Čačića do Zlatka Dalića. Svatko od vas je ostavio nešto iza sebe te ću vam zauvijek biti zahvalan jer sam od svakoga naučio puno toga.
Želio bih svim bivšim i aktualnim suigračima zahvaliti na jednom prekrasnom i nezaboravnom putovanju. Imali smo zajedničkih uspona i padova, smijanja i plakanja te ću vas sve zauvijek imati u srcu. S nekima od vas igrao sam više od 10 godina zajedno. Doživljavam vas kao svoju braću, bili ste tu za mene kada mi je doista bilo teško. Hvala vam puno.
Hvala svim ljudima iza kulisa koji su tu bili od prvoga dana. Ne mogu sve po redu imenovati, ali znamo dobro tko su ti ljudi. Vi ste srž ove reprezentacije, niste na naslovnicama i ne dobivate možda previše pažnje, ali vjerujte mi – bez vas smo nitko i ništa.
Za kraj bih samo htio reći da od sada imate jednog novog navijača. Kao i do sada, ostajemo jedni uz druge, jer je naše zajedništvo od neprocjenjive važnosti za hrvatsku reprezentaciju, ono je naša najveća snaga.
Hvala vam od srca,
vaš Dejan
Rasprava