Nepuna dva mjeseca prije punoljetnosti i 18. rođendana debitirao je u plavo bijeloj majici s brojem 30 na službenoj utakmici matičnog mu kluba. To mu je bio san od prije deset godina kada je počeo s vježbanjem nogometa u svojoj Neretvi.
I, pazi sad, u debitantskom nastupu asistira za pogodak odluke prvom topniku momčadi Kalfiću i biva proglašen igračem susreta. Bio ga je pun teren, uloga zadnjeg veznog njegova je sadašnjost i budućnost. Prirodna pozicija za Zvonimira Bezera, o kome je riječ.
-Kao dijete sam sanjao o ovom trenutku, istrčati Iza Vage u početnoj seniorskoj postavi, ali nikad nisam mogao ni zamisliti da ću u debiju biti igrač utakmice. Zahvalan sam trenerima Proleti i Iliću na ukazanom povjerenju u za nas važnom susretu protiv kvalitetnog suparnika. Imao sam tremu prije nadmetanja, ali suigrači i naši Killersi su mi mnogo pomogli. Imao sam osjećaj da bi moglo biti nešto od one lopte upućene u protivnički šesnaesterac kada je Abel zabio. Svi su bili uz mene tijekom cijelog susreta i to me je nosilo – u jednom dahu će vidno raspoloženi mladi Bezer.
Od brojne mlađe garde, Neretvine budućnosti, najduže se druži sa Šimom Galovom, veæ desetak godina igraju zajedno. Lijepo je prihvaćen od iskusnijih suigrača, a zajednički cilj im je što bolje odigrati završnih šest kola natjecanja.
-Slažem se odlično sa svima i drago mi je da svaki dan imam priliku učiti od boljih i iskusnijih od mene. Eto, iza nas je mini niz od dvije pobjede, diže nam to samopouzdanje i vjerujem kako ćemo se do kraja popeti koje mjesto više na ljestvici. Valja nam slušati upute trenera, te iz susreta u susret koncentrirano i angažirano izvršavati postavljene zadaće. Debi je prošao više nego dobro, a sada bi to vrijedilo ponavljati u kontinuitetu – mirno će za kraj nova nada metkovskog nogometa.
Sigurno je zadovoljan ovakvim razvojem situacije i otac Drago, bivši vratar, malonogometni i nogometni, sada aktivan u veteranskim krugovima.
Rasprava