Šest godina nakon osnutka HNK Zadar, jasno je da proces koji je počeo prije tri godine i koji je trebao označiti novi početak zadarskog nogometa – privatizacija – nije donio konkretne rezultate. Štoviše, danas se sve češće postavlja pitanje je li uopće išta suštinski promijenjeno.
Nakon što su u klub stigle dvije ponude za preuzimanje, u listopadu 2023. činilo se kako su se stvari na Stanovima konačno pomaknule s mrtve točke. U klub je i službeno ušao australski investitor hrvatskih korijena Mark Ivančić, a Gradsko vijeće prihvatilo je Sporazum o reguliranju odnosa između HNK Zadra, investitora i Grada Zadra.
Ivančić je javnosti predstavljen kao predstavnik HR Sport Group, skupine poslovnjaka iz Australije koja je u vlasničkim strukturama klubova Macarthur FC i Sydney United. U to vrijeme poruke su bile ambiciozne i zvučne.
„Gradit ćemo moderan stadion i kamp, a vrhunska Akademija temelj je uspjeha“, poručivao je Ivančić.
Dvije ponude, jedan izbor – i puno obećanja
Nekoliko mjeseci ranije, u svibnju, održan je sastanak suradnika gradonačelnika Branka Dukića s potencijalnim investitorima. Predstavnicima Grada prikazana je prezentacija dviju pristiglih ponuda za oživljavanje zadarskog nogometa.
S jedne strane bila je HR Sport Group Marka Ivančića, a s druge ponuda Marina Kulaša, investitora iz Kanade, porijeklom iz Zadra. Grad je odlučio – izbor je pao na Ivančića.
Nakon pisma namjere, obvezujućeg pisma, dokaza solventnosti i ponuđenog jamstva koje je jednoglasno prihvaćeno na Skupštini HNK Zadra, činilo se kako je put jasan. Investitori i Uprava kluba vodili su, barem na papiru, niz „konstruktivnih razgovora“ s Gradom.
Brojke su postojale – rezultati nisu
Jamstvo investitora uključivalo je:
- 100.000 eura pozajmice (uz pretvaranje u kapital),
- 200.000 eura depozita kod javnog bilježnika,
- 700.000 eura zadužnice.
Sporazumom je definirano da će se navedena sredstva koristiti za podmirenje redovnih troškova kluba, dok je investitor dobio mogućnost formiranja većine u Skupštini HNK Zadar.
Najavljeno je i preoblikovanje kluba u sportsko dioničko društvo, uz vlasnički omjer od 75 % minus jedne dionice za investitora te 25 % plus jedne dionice za Grad. Grad se dodatno obvezao:
- sufinancirati omladinski pogon s 300.000 eura godišnje,
- osigurati korištenje infrastrukture,
- dati na upravljanje igrališta Stanovi i Bagat na rok od 15 godina.
Na papiru – model bez zapreka. U stvarnosti – bez vidljivog učinka.
Stadion, kamp, Akademija – sve ostalo na riječima
Danas, više od dvije godine kasnije, HNK Zadar nema novi stadion, nema kamp, nema vrhunsku Akademiju, a ni jasnu sportsku strategiju. Seniorska momčad i dalje je u četvrtom rangu, infrastruktura je u lošem stanju, a klub se i dalje suočava s problemima koji su trebali biti prošlost.
Privatizacija je trebala biti prekretnica. Umjesto toga, postala je još jedna epizoda u dugoj kronici propuštenih prilika zadarskog nogometa. Velike najave, ozbiljni iznosi i ambiciozni planovi zasad su ostali samo – zapisani u Sporazumu.
A na Stanovima, unatoč promjeni vlasničke strukture, sve i dalje izgleda isto. Možda i gore…
Rasprava