Nije sezona 3. NL jug donijela samo borbu za naslov, kalkulacije oko ostanka i priče o gašenjima klubova. Donijela je i nekoliko ozbiljno dobrih, zdravih nogometnih priča. Priča koje pokazuju da dalmatinski nogomet još uvijek ima ljude koji podižu standarde, drže kontinuitet i guraju klubove naprijed bez obzira na uvjete.
Mario Marić – konstanta koja ne pada
Kad se priča o najboljim igračima 3. NL jug posljednjih godina, jedno ime iskače ispred svih, Mario Marić.
Kapetan i vođa Neretve ponovno je odigrao sezonu na razini iznad ostatka lige. Neretva je završila druga, osvojila županijski kup, a Marić još jednom pokazao zašto ga mnogi smatraju prvim imenom natjecanja.
I prošle sezone priča je bila gotovo identična, treće mjesto u prvenstvu, osvojen kup i status najboljeg igrača lige. Razlika je samo u tome što Marić ne pada. Ne oscilira i ne nestaje iz velikih utakmica. Godinama drži isti nivo i upravo je to ono što odvaja dobre igrače od pravih lidera. U ligi u kojoj se momčadi često mijenjaju iz sezone u sezonu, Marić ostaje zaštitno lice kontinuiteta i kvalitete.
Mario Paić Mapa – čovjek koji je Zagoru pretvorio u instituciju
Ako postoji klub koji je posljednjih godina postao sinonim za 3. NL jug, onda je to Zagora. A iza cijelog projekta na vrhu stoji Mario Paić.
Zagora je pod njegovim vodstvom otišla na razinu koju je prije desetak godina bilo teško i zamisliti. Ulazak u Drugu NL, naslovi prvaka 2023. i 2026., viceprvaci 2024. godine, konstantan vrh i dojam da klub svake godine raste. Dominacija Zagore nije samo na terenu.
Ono što je Hajduk Split u najvišem rangu hrvatskog nogometa, to je Zagora danas u 3. NL jug. Broj članova, prodaja dresova, majica i suvenira, marketinški iskorak, infrastruktura, organizacija utakmica, ostali klubovi taj nivo zasad mogu samo gledati iz daljine.
Semafor na razini višeg ranga, klupski autobus, ozbiljna logistika i identitet koji je klub iz Unešića pretvorio u brend dalmatinskog nogometa. Trebalo bi se napraviti ozbiljno istraživanje, ali čini se da su po broju članova odmah iza Hajduka, ako gledamo dalmatinske klubove.
I zato će biti izuzetno zanimljivo gledati kako će se Mapa i Zagora snaći u višem rangu. Uvjereni smo da u viši rang ne ulaze kao prolaznici.
Toni Kolendić – čovjek kojeg bi poželio svaki klub
Dok se većina priča vrti oko igrača i trenera, jedna od najpozitivnijih figura ove sezone dolazi iz Dubrovnika. Toni Kolendić formalno je fizioterapeut GOŠK Dubrovnik 1919. U stvarnosti? Čovjek za pola kluba.
Nakon povratka sa studija iz Zagreba, bivši igrač GOŠK-a nije ostao samo na svom primarnom poslu. Uređivao je svlačionice i prostorije kluba, oslikavao tribine, pokrenuo klupski web shop, radio marketing, aktivirao društvene mreže, slagao grafike, snimao sadržaj, među ostalim počeo je snimati utakmice svih utakmica mlađih kazegorija. radio na fotogalerijama i pomogao vratiti ljude na tribine.
U vremenu kada se puno klubova žali da “nema ljudi”, GOŠK je dobio upravo ono što danas najviše vrijedi, mladog, ambicioznog i sposobnog čovjeka kojem je stalo.
I zato ova priča možda vrijedi više od mnogih rezultata na terenu. Jer klubovi bez ovakvih ljudi dugoročno ne mogu naprijed.
Ivan Santini – klasa ne stari
Povratak Ivan Santini u Zadar bio je jedna od najvećih priča sezone još onog trenutka kada je postala službena.
Napadač iza kojeg je velika međunarodna karijera vratio se pomoći svom klubu i odmah pokazao koliko znači razlika između dobrog igrača i ozbiljne klase.
Santini je s 37 godina drugi strijelac lige, a možda još važnije od golova jest činjenica da je teško pronaći utakmicu u kojoj je podbacio. Nije mogao sam nositi cijeli Zadar, ali je vukao koliko je mogao i iz tjedna u tjedan pokazivao profesionalizam kakav se rijetko viđa na ovom nivou natjecanja. On je natjecatelj i upravo zato zaslužuje respekt cijele lige.
Matej Maretić – golgeter koji ne zna stati
Među najljepšim pričama ove sezone svakako je i ona o Mateju Maretiću, najboljem strijelcu 3. NL jug.
Još u sezoni 2023./24. pokazao je o kakvom se napadaču radi. Zabio je 24 pogotka i završio kao drugi strijelac lige iza Krajine, a sjajne igre donijele su mu i naslov najboljeg igrača natjecanja. Takve sezone nisu mogle proći nezapaženo pa je uslijedio odlazak u Croatiju iz Zmijavaca i iskorak u viši rang.
No, prošlog ljeta vratio se u Zagoru i nastavio točno tamo gdje je stao, zabijati golove.
I dok su protivnici tražili način kako ga zaustaviti, Maretić je iz kola u kolo punio mreže. Sezonu je završio s čak 25 pogodaka, čime je ponio titulu najboljeg topnika lige, a uz to je završio i kao drugoplasirani u izboru za najboljeg igrača prvenstva.
Posebnu težinu njegovoj sezoni daje činjenica da njegovi golovi nisu bili samo statistika. Bili su jedan od ključnih razloga zbog kojih je Zagora ponovno osvojila naslov prvaka. U momčadi punoj kvalitete upravo je Maretić bio završni udarac, igrač koji je najčešće pretvarao dobru igru Zagore u bodove.
Neki napadači imaju jednu veliku sezonu. Maretić je pokazao da može ponavljati vrhunske brojke iz godine u godinu. A to je odlika pravih golgetera.
Rasprava