Možda i najromantičnija sezona u povijesti dalmatinskog nogometa
Ljeto 1998. Hrvatska je tek prošla kroz jedno od najvećih sportskih trijumfa u svojoj kratkoj državnoj povijesti — treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, brončana medalja, Davor Šuker zlatna kopačka. U Zagrebu se slavilo, u Splitu se slavilo, u svakom dalmatinskom selu slavilo. Hajduk je, samo nekoliko godina ranije, igrao četvrtfinale Lige prvaka. Hrvatska je bila na nogometnoj karti svijeta.
Ali oni pravi ljubitelji znali su — prava romantika nije na Maksimiru ni na Poljudu. Prava romantika je u Pricviću, u Sinju, u Kaštel Starome, Raštanima. U onoj mješavini blata, strasti i lokalnog ponosa koja se zove regionalni nogomet.
I upravo tog ljeta, u kolovozu 1998., po prvi put zaigrana je jedinstvena Treća hrvatska nogometna liga – Jug. Ne više u dvije ili tri geografske podskupine, ne s formatima koji su se mijenjali skoro svake sezone — jedinstven, centraliziran, dalmatinski trećeligaški kolos od 18 momčadi.
Od pet skupina do jedne — reformacija koja je promijenila sve
Da bismo razumjeli što se dogodilo 1998., moramo se kratko osvrnuti na kaotičnu prošlost. Od osnutka 1992. godine, Treća HNL – Jug prolazila je kroz stalne reformate — jedna skupina, dvije skupine, tri, natrag na dvije. Svake sezone neka nova logika, neka nova geografska podjela.
Prethodna sezona, 1997./98., bila je ključna. Druga hrvatska liga tada je još uvijek bila podijeljena na pet regionalnih skupina — Istok, Jug, Sjever, Središte i Zapad. To je bila posljednja sezona u tom formatu. Od iduće, i Druga liga postaje jedinstvena, a njezina bivša južna podskupina silazi stepenicu niže — i postaje temelj nove, jedinstvene Treće HNL – Jug.
Iz 2. HNL – Jug u novu ligu ušlo je 14 klubova — prva tri (Split, Solin i Imotska krajina Proložac) nastavili su u jedinstvenoj Drugoj ligi, a svi ostali, od 4. do 17. mjesta, popunili su novi trećeligaški razred. Pridružila su im se četiri kluba iz dotadašnje 3. HNL: Pakoštane, Primorac iz Biograda, Imotski i Poljičanin iz Srinjina.
Junački u utrku s Junakom — atmosfera uoči prve lopte
Slobodna Dalmacija, koja je vjerno pratila svaki korak dalmatinskog nogometa, najavila je tu prvu sezonu s karakterističnom mješavinom analize i strasti. Naslov koji je krasio sportske stranice govorio je sve: „Junački u utrku s Junakom”. Sinjani su, po svemu sudeći, bili apsolutni favoriti — momčad koja se godinama kretala između drugog i trećeg ranga, s iskusnim kadrom, ambicioznim vodstvom i Damirom Matijaševićem, golgeterom, koji je prvi dio sezone još nosio sinjski dres i opravdano bio jamstvo golova.
Uz Junak, novinari su posebno isticali Mosor iz Žrnovnice, a Uskok iz Klisa i Dubrovnik istaknuti su kao potencijalne „iznenadjenja” — momčadi koje su bile sposobne poremetiti favorite, ali kojima je nedostajalo kontinuiteta.
Posebna priča bili su novopridošli: Imotski i Poljičanin dolazili su kao nepoznanice, momčadi koje su trebale dokazati da zaslužuju ovo društvo. A Zadrani — Hrvatski vitez iz Posedarja — imali su senzacionalnog jesenskog prvaka koji je potom ostao bez ključnih igrača (Lea Burčula, Paleke, Lazanje), što je postavilo pravo pitanje: može li momčad bez svoje “kralježnice” zadržati visoke ambicije?
Jesen: Posedarje šokiralo Dalmaciju
Nitko nije predviđao što će se dogoditi u jesenskom dijelu. Hrvatski vitez iz Posedarja — „senzacionalni jesenski prvak”, kako ga je Slobodna nazvala — završio je jesenski dio na čelu ljestvice s 37 bodova. Iza njega, tijesno, Junak sa 36 i Mosor s 35. Na vrhu je vladala takva gustoća da su tri momčadi bile razdvojene svega dva boda.
Ali zima je donijela hladan tuš. Iz Posedarja su otišla ključna imena — Leo Burčul, Paleka, Lazanja — momčadi koja je bila po mjeri tih igrača odjednom je nestala njena „kralježnica”. Trener je ostao, sustav je ostao, ali nešto se fundamentalno promijenilo. Proljetni dio pokazat će koliko je taj odlazak koštao.
Proljeće: Žrnovčani na čelo, Posedarje se raspada
Kad su se momčadi uoči 18. kola — prvog proljetnog — vratile na terene, odnos snaga se dramatično promijenio. Posedarje bez svojih ključnih igrača više nije bila ista momčad. Junak i Mosor, oba osnažena zimskim transferima, preuzeli su inicijativu.
Sinjani su u zimu doveli Milu Viđaka, iskusnog stručnjaka koji je poznavao tu razinu i znao što je potrebno za naslov. Žrnovčani su se, pak, još više učvrstili igračkim kadrom (Boljat, Matijašević, Marić-Banje, Ančić, Poljak) i polako, ali sigurno preuzeli vodstvo. Bio je to direktan rat živaca između dva kluba — Mosora i Junaka — koji je, prema riječima tadašnjih novinara, podsjetio na dramatično proljeće 1996., kad su ta dva kluba u međusobnom susretu odlučila prvaka.
Na kraju, Mosor je slavio. 73 boda, prvak 3. HNL – Jug, ulaz u Drugu ligu. Za Mosor iz Žrnovnice to je bio veliki — po prvi put u dugoj klubskoj povijesti (osnovan 1929.!), momčad je izborila plasman u jedinstven drugi rang hrvatskog nogometa. Igrali su devedesetih u nekim inačicama druge lige, ali po prvi put su ostvarili plasman u jedinstveni drugi rang.
Čovjek sezone: 25 golova i jedna nevjerojatna životna priča
Svaka velika sezona ima svog čovjeka sezone. Sezona 1998./99. imala je Damira Matijaševića.
Dvadeset i pet pogodaka. Toliko je Matijašević postigao te sezone — i bio daleko najuspješniji strijelac cijele lige. Ono što ga čini još zanimljivijim je njegova priča: prvi dio sezone odigrao je za Junak iz Sinja, gdje je bio jedan od oslonaca sinjskih ambicija. U tandemu s Anthonyjem Žmirom tvorili su „ubojiti dvojac” koji je Sinjane nosio prema vrhu.
Zanimljivost koja se često zaboravlja: Matijašević je stigao iz Singapura. Da, iz Singapura. Igrao je tamo, vratio se kući, i odmah nastavio tamo gdje je stao — tresti mreže. Nekad je igrao u Prvoj ligi, za Zadar i Hrvatski dragovoljac, a sad je u trećem rangu davao one golove koji su, naposljetku, pomogli Mosoru doći do naslova.
Ispadanje i opraštanje od legende
Na dnu ljestvice vladala je jednaka drama kao i na vrhu. Iz lige su ispali Dubrovnik, Jadran KS, Pakoštane, Prevlaka, Uskok i Zmaj — šest momčadi koje su, svaka na svoj način, simbolizirale određeni dio dalmatinskog nogometnog identiteta.
Dubrovnik i Uskok bili su možda najbolnija ispadanj. Dubrovčani su se borili s limitiranim kadrom, a Klišani — koji su bili istaknuti kao potencijalno iznenađenje na startu — nisu uspjeli pretvoriti svoju ljetnu nadu u proljetnu stvarnost. Zmaj iz Makarske i Prevlaka iz Grude, jednostavno nisu imali kapaciteta za opstanak na ovoj razini.
Nova liga, iduće sezone, imala je 16 momčadi — kompaktniji, zahtjevniji format koji je označio sljedeće poglavlje u priči o dalmatinskom regionalnom nogometu.
Zašto je ova sezona važna?
Sezona 1998./99. nije bila samo prva sezona jedinstvene 3. HNL – Jug. Bila je i neka vrsta kristalizacije svega što regionalni dalmatinski nogomet jest i što uvijek hoće biti — geografska raznolikost od Dubrovnika do Posedarja, strast koja nema nikakve veze s televizijskim prijenosima i komercijalnim pravima, samo lopta, teren i publika.
Mosor iz Žrnovnice, mali klub između Peruna i Drognjuša, postao je prvak. Damir Matijašević, koji je stigao iz Singapura, dao je 25 golova. Hrvatski vitez iz Posedarja bio je jesenski prvak, u drugom dijelu oslabljen odigrao ispod očekivanja. To su priče koje se ne izmišljaju.
U sljedećem nastavku serijala: sezona 1999./2000. — liga se smajila na 16 momčadi, ali drama ostaje ista.
Rasprava