Nogomet ponekad stane. Rezultat, tablica i forma padnu u drugi plan. Ostane samo ono najvažnije – čovjek.
Upravo takva utakmica igra se ove subote na Podvornici, gdje Neretvanac dočekuje Šibenik. Ovaj susret ima puno dublje značenje od same borbe za bodove – igra se za Antu Babića.
Bivši igrač Neretvanca, Ante Babić, vodi najtežu utakmicu svog života – borbu s ALS-om, bolešću koja napada motorne neurone i postupno oduzima snagu tijelu. Dijagnoza koja mijenja sve, ali ne može slomiti ono što je Ante godinama pokazivao – karakter, borbenost i srce.
U Neretvancu ga ne pamte samo kao igrača. Pamte ga kao primjer, kao suigrača na kojeg se možeš osloniti, kao čovjeka koji je uvijek davao maksimum i na terenu i izvan njega.
Imao sam i osobno priliku upoznati Antu, preko zajedničkog prijatelja, i ono što se o njemu priča – da je ljudina prije svega – nije fraza. Od nikoga nikad nisam čuo lošu riječ o njemu, a u vremenu koje smo proveli zajedno uvjerio sam se i zašto.
Jedna situacija mi je posebno ostala urezana. Bili smo na momačkoj u blizini Opuzena, a mene i Antu dopalo je da odemo po neke stvari. Put nas je vodio pored Podvornice, a tamo je Neretvanac baš tog popodneva igrao prvenstvenu utakmicu. Nije mogao samo proći – stao je, javio se, popričao s bivšim suigračima… vidjelo se koliko mu taj klub znači i koliko on znači njima.
Takve stvari ne možeš odglumiti. Ili si takav, ili nisi.
Sav prihod od ulaznica i donacija s utakmice protiv Šibenika bit će doniran njegovoj obitelji za liječenje. Poziv je jasan – svi na tribine. Ne zbog rezultata, nego zbog čovjeka, zbog poruke da Ante i njegova obitelj nisu sami.
Rasprava