Odlazak trenera i sportskog direktora produbio krizu
HNK Šibenik završio je jesenski dio sezone na trećem mjestu 3. NL-jug, ali umjesto euforije, Šubićevac potresa val ostavki i odlazaka ključnih ljudi. U prosincu je došlo do pravog egzodusa u sportskom sektoru kluba:
- Marin Oršulić (trener prve momčadi) – Podnio je ostavku krajem polusezone, razočaran kaotičnim stanjem u klubu. Otkrio je kako igrači nisu primili plaće još od kolovoza, da su igrači štrajkali zbog neispunjenih obveza te da je klub prestao plaćati čak i osnovne troškove poput stanarine za stanove igrača. Unatoč solidnim rezultatima na terenu, Oršulić je zaključio da „više nije imalo smisla“ ostati u takvim uvjetima. Njegov odlazak posebno je težak jer je upravo on ljetos, zajedno sa sportskim direktorom, sklopio novu momčad praktički od nule kako bi spasili klub od gašenja.
- Stipe Bačelić-Grgić (sportski direktor) – Nekadašnji veznjak Šibenika, koji je uoči sezone preuzeo slaganje momčadi, dao je ostavku sredinom prosinca. Već je ranije najavljivao da će otići ako se uvjeti rada ne poprave. Bačelić-Grgić je otvoreno kritizirao način upravljanja posljednjih mjeseci, ustvrdivši da s ovakvom (ne)organizacijom Šibenik teško može ostvariti cilj povratka u viši rang. Istaknuo je kako mnoge osnovne stvari ne funkcioniraju – od financija do logistike – te da u takvoj atmosferi nije moguće zadržati igrače niti dovesti pojačanja. Njegovim odlaskom klub je ostao bez ključne osobe za sportsko planiranje uoči proljetnog dijela.
Odlazak trenera i sportskog direktora praktički je ostavio prvu momčad bez vodstva. Za privremenog trenera spominje se Oršulićev dosadašnji pomoćnik, iskusni Mehmed Alispahić, no i njegova uloga ovisit će o tome ostaje li i on u klubu u ovim neizvjesnim okolnostima. Navijače brine tko će okupiti i povesti momčad na proljeće, jer je kormilo momčadi ostalo upražnjeno u možda najgorem mogućem trenutku.
Osipanje igračkog kadra i odlasci mladih talenata
Problemi u upravljanju ubrzano se odražavaju i na igrački kadar. Već tijekom jeseni Šibenik su napustila neka važna imena – primjerice, usred polusezone otišli su standardni prvotimci Aldin Čajić i Kemal Osmanković, što je poremetilo momčad u finišu jeseni. Takvi odlasci bili su izravna posljedica nagomilanih dugovanja i neispunjenih obećanja klupske uprave.
S dolaskom zimskog prijelaznog roka, trend odljeva igrača se nastavlja. Prvi je potez povukao Roko Ban, 16-godišnji napadački talent koji je raskinuo ugovor s klubom netom nakon završetka polusezone. Ban, jedan od najperspektivnijih mladih igrača Šibenika (treći strijelac juniorske lige ove jeseni i već s nekoliko nastupa za seniorsku momčad), odlučio je potražiti sreću drugdje umjesto da čeka rasplet neizvjesne situacije na Šubićevcu. Njegov odlazak signal je da ni najmlađi talenti ne vide budućnost u klubu dok vlada ovakva nesigurnost.
Strahuje se da Ban neće biti posljednji – „rubrika odlasci sa Šubićevca“ tek je otvorena. Većina igrača koju je Šibenik ljetos doveo kako bi se borio za prvo mjesto sada preispituje ostanak. Neki lokalni igrači koji su bili meta Šibenika radije su odabrali druge sredine; ilustrativan je primjer da su Šibenčani Ivan Roca i Vinko Petković jesenas potpisali za Hrvatski dragovoljac (klub samo rang iznad Šibenika) umjesto da zaigraju u narančastom dresu. To govori koliko je povjerenje igrača u klupsko vodstvo poljuljano – čak i klubovi sličnog ranga djeluju kao stabilnija opcija od Šibenika kakav je sada.
Ako se financijska agonija nastavi, realno je očekivati daljnje osipanje momčadi. Mnogi prvotimci imaju pravo jednostrano otići zbog višemjesečnih neisplata plaća. Nastavi li se egzodus igrača tijekom siječnja, Šibenik će na proljeće biti znatno oslabljen – u najgorem slučaju mogao bi ostati bez dovoljnog broja kvalitetnih igrača za ozbiljno natjecanje, pa čak i dovesti u pitanje samo odigravanje utakmica.
Omladinski pogon i stručni kadar na udaru
Val nezadovoljstva nije zaobišao ni omladinsku školu niti ostatak stručnog kadra. Nedugo nakon odlaska Oršulića i Bačelić-Grgića, ostavku je podnio i Marko Kartelo, dosadašnji voditelj Škole nogometa HNK Šibenik. Kartelo je bivši kapetan i legenda kluba koji je tu dužnost preuzeo tek prošle sezone, no sada se i on odlučio povući. Njegov odlazak još je jedan alarm – urušava se struktura koja bi trebala brinuti za budućnost kluba. Omladinski pogon ostaje bez čelnog čovjeka u trenutku kad bi upravo mladi igrači mogli biti primorani uskočiti u seniorski sastav zbog odlazaka iskusnijih.
Ostavka Kartela indicira da problemi u klubu nisu ograničeni samo na prvu momčad. Trenerski i stručni kadar u cjelini trpi zbog neizvjesnosti i neplaćanja. Teško je očekivati da će treneri i osoblje u omladinskim kategorijama nastaviti predano raditi ako klub ne ispunjava ni osnovne uvjete za rad. Ovo posebno brine navijače jer Šibenik se oduvijek ponosio vlastitim nogometnim podmlatkom – a sada postoji rizik da će talentirana djeca potražiti druge sredine s uređenijim uvjetima.
Osim Kartela, upitna je motivacija i ostalih trenera. Mehmed “Meša” Alispahić, koji je jesenas bio pomoćni trener prve momčadi, mogao bi uskočiti kao glavni trener po Oršulićevu odlasku, no pitanje je želi li i on ostati dugoročno ako se klub ne stabilizira. Cijeli sustav – od škole nogometa do seniorske ekipe – trenutno je poljuljan. Ovo je vrlo opasno za kontinuitet rada: i da sutra dođe financijska injekcija, Šibenik bi se morao boriti i s obnovom stručnog kadra i povratkom povjerenja trenera i mladih igrača koji su osjetili gorčinu ove krize.
Financijski kolaps i (ne)odgovorno vodstvo Željka Karajice
Korijen većine navedenih problema leži u teškoj financijskoj situaciji i upravljačkim propustima aktualnog vlasnika, njemačko-hrvatskog poduzetnika Željka Karajice. Podsjetimo, Karajica je preuzeo Šibenik početkom 2023. s velikim ambicijama – klub je tada izborio povratak u 1. HNL i pred lokalnim vlastima i navijačima predstavljeni su grandiozni planovi. Prije godinu i pol uz fanfare je najavljena izgradnja novog stadiona vrijednog 50 milijuna eura, uz podršku grada i politike. Vlasnik je tada obećavao borbu za vrh HNL-a i uvjeravao sve kako HNK Šibenik čeka blistava budućnost.
Međutim, svega nekoliko mjeseci kasnije uslijedio je nagli pad u surovu realnost. Klub se ljetos suočio s ogromnim financijskim dubiozama zbog kojih nije dobio licencu za Prvu NL, te ga je HNS administrativno izbacio čak u četvrti rang natjecanja. To je bio težak udarac za tradicijom bogat klub – no, kako su isticali i šibenski sportski krugovi, glavnog krivca nisu tražili u Savezu, nego u samom vlasniku. Karajica nije osigurao osnovna sredstva za normalno funkcioniranje kluba: dugovi su se gomilali, obveze prema igračima i dobavljačima kršene, a ambiciozni projekti ostali su mrtvo slovo na papiru. Čak su i komunalne usluge dovedene u pitanje – govorilo se da klub „nema za plaće ni za toplu vodu“, što slikovito opisuje razmjere rasula.
Najveći grijeh uprave pod Karajicom je neisplata plaća igračima i zaposlenicima. Plaće su stale još krajem ljeta, što je dovelo do otvorene pobune momčadi. Tijekom listopada igrači su stupili u štrajk, odbijajući trenirati zbog neisplaćenih primanja. Treninzi i utakmice su bili ugroženi dok se situacija barem minimalno ne riješi. Tek nakon gotovo dva tjedna štrajka, Karajica se napokon pojavio na Šubićevcu i hitno isplatio jednu zaostalu plaću (za rujan) kako bi privolio igrače da se vrate na teren. No, to je bila vatrogasna mjera – sustavno financijsko rješenje nije pronađeno te se opet gomilaju dugovi za mjesece jesenske polusezone.
Posebno frustrira činjenica da je Karajica cijele jeseni praktički izbjegavao komunikaciju s lokalnom zajednicom i navijačima. Više od šest mjeseci nije istupio u javnosti niti održao obećanu press konferenciju za šibenske medije. Čak je i najavljeni pisani proglas klupske uprave izostao, ostavljajući navijače u mraku dok su se nizali neugodni događaji (štrajkovi, odlasci, loši publicitet). Takva šutnja vodstva dodatno je potkopala povjerenje – dojam je da vlasnik bježi od odgovornosti i kritika. Trener Oršulić je rezignirano kazao da u pola godine nije uspio ni vidjeti Karajicu uživo, što dovoljno govori koliko je klub prepušten sam sebi.
Istovremeno, Karajica se bavio i drugim svojim sportskim investicijama. Njegova tvrtka SEH posjeduje i austrijski klub SK Austria Klagenfurt te je suvlasnik berlinskog FC Viktoria 1889, pa su resursi i pažnja bili razasuti. Rezultati su katastrofalni na svim frontama – paradoksalno, sva tri kluba pod Karajicinom kontrolom doživjela su ispadanja ili ozbiljne krize u posljednjoj sezoni. U Austriji su se pojavile i optužbe o financijskim nepravilnostima u njegovu poslovanju, pa se protiv Karajice navodno vode istrage zbog gospodarskih kaznenih djela. To sve, naravno, baca dodatnu sjenu na njegov kredibilitet kao vlasnika šibenskog kluba.
Rad klupske uprave pod Karajicom našao se i na udaru lokalnih vlasti. Grad Šibenik je sufinancijer kluba i vlasnik stadiona, te je već izrazio nezadovoljstvo neispunjavanjem koncesijskih obveza od strane SEH-a. Mnogi dijelovi ugovora o privatizaciji – od održavanja infrastrukture do ulaganja u omladinski pogon – ostali su neodrađeni. Zbog toga je Grad inzistirao na novom sporazumu kojim bi se jasno definirale obveze vlasnika i omogućilo gradu veće ovlasti nad ključnim segmentima (primjerice, grad želi preuzeti financiranje i nadzor omladinske škole, što mu i zakonski pripada). U međuvremenu je gradska ustanova Sportski objekti Šibenik već morala uskočiti i preuzeti dio troškova održavanja stadiona, kako Šubićevac ne bi zarastao i propadao. Ovakav razvoj situacije jasan je znak nepovjerenja gradske uprave prema Karajici – on je iznevjerio povjerenje koje su mu dali kad su ga doveli kao investitora, i sada grad traži način da zaštiti barem infrastrukturu i mlade igrače od daljnje štete.
Sve u svemu, financijska slika HNK Šibenik je zabrinjavajuća: klub praktički opstaje na aparatima, ovisan o dobroj volji pojedinaca i gradu koji krpa rupe, dok formalni vlasnik ne ispunjava svoju osnovnu dužnost financiranja. Svaki novi dan neizvjesnosti dodatno otežava izlazak iz krize.
Navijači i grad na rubu strpljenja
Dok se klub urušava iznutra, šibenska sportska javnost prolazi kroz miks ljutnje, tuge i straha. HNK Šibenik nedavno je obilježio 93. godišnjicu postojanja, no umjesto slavlja vladalo je sumorno raspoloženje. Lokalni mediji su tu obljetnicu nazvali “sivom i tužnom”, ističući da nije problem samo u tome što je klub administrativno bačen u četvrtu ligu, nego što se stekao dojam da “malo toga štima” u voljenom klubu koji je dio identiteta grada. Navijači s pravom postavljaju pitanje hoće li njihov klub uopće dočekati sljedeći rođendan ako se ovako nastavi.
Bjesni i razočarani, navijači dobro znaju tko su glavni krivci za ovakvo stanje. U proteklom desetljeću Šibenik je promijenio nekoliko privatnih vlasnika – od južnoameričkih investitora (Kolumbijci Zapata i Cardona), preko domaće uprave obitelji Jurić, do aktualnog gazde Karajice – i svaki put su nade u preporod bile iznevjerene. Sada, kada klub proživljava možda i najteže dane, u Šibeniku se otvoreno govori o “nogometnim krvnicima” koji su doveli do posrtanja kluba. U očima Šibenčana najveća odgovornost leži na vlasniku koji je dopustio financijski kolaps. Transparenti i povici na Šubićevcu posljednjih mjeseci nerijetko su bili usmjereni prema Karajici, pozivajući ga da odlazi ako već ne može ispuniti ono što je obećao.
S druge strane, Grad Šibenik i njegovi čelnici nalaze se u nezavidnoj poziciji – formalno nisu vlasnici kluba, ali ne mogu ni dopustiti da se klub ugasi. Gradonačelnik Željko Burić i sportski dužnosnici u gradskoj upravi pokušavaju pronaći način za stabilizaciju: od spomenutog novog ugovora s Karajicom, do privremenog financiranja nužnih stvari. No, vrijeme curi, a konkretnih vijesti nema, što stvara nervozu među građanima. Svi su svjesni da bi nestanak profesionalnog nogometa u Šibeniku bio težak udarac i sportskom i društvenom životu grada.
Navijačka udruga Funcuti zasad nastupa razumno – daju podršku igračima koji se bore koliko mogu u nenormalnim okolnostima, ali istovremeno jasno poručuju da žele odgovore od vlasnika. Na tribinama je jesenas vladala atmosfera strepnje: svaka nova vijest iščekuje se sa zebnjom, nadajući se makar tračku pozitivnog pomaka (poput potencijalnog ulaganja ili promjene vlasništva). U međuvremenu, Šibenčani su pokazali i solidarnost: tijekom štrajka igrača mnogi su građani otvoreno stali na stranu momčadi, a bilo je i inicijativa da se pomogne igračima u nevolji. Takva podrška zajednice ističe koliku emocionalnu težinu klub nosi – on je više od rezultata, to je ponos grada čiji ugled sada nagriza neodgovorno vlasništvo.
Hoće li Šibenik nastaviti natjecanje na proljeće?
S približavanjem proljetnog dijela sezone, ključno pitanje koje visi u zraku jest: hoće li HNK Šibenik uopće nastaviti natjecanje u 3. NL-jug na proljeće 2026., i ako hoće – s kakvom momčadi? Nažalost, trenutačne okolnosti ne daju mnogo razloga za optimizam, ali nekoliko mogućih scenarija je pred klubom u nadolazećim tjednima.
1. Pronalaženje novog vlasnika ili investitora: Još od jeseni kruže glasine o mogućoj prodaji kluba. Spominjao se njemački investicijski fond zainteresiran za preuzimanje Šibenika, koji je već ranije bio “na pragu” kupnje kluba. Ti potencijalni ulagači navodno su specijalizirani za restrukturiranje posrnulih tvrtki, a na Šubićevcu su se pojavljivali prošle sezone dok se klub borio za ostanak. No, nakon izbacivanja u amaterski rang u lipnju, ta se grupa povukla. Sada se opet šapuće da bi mogli oživjeti ponudu i spasiti što se spasiti da. Ako bi se u narednim tjednima Karajica odlučio prodati klub i prepustiti ga novim vlasnicima, postojala bi šansa za financijsku injekciju kojom bi se pokrili dugovi, isplatile plaće i barem donekle ekipiralo momčad za proljeće. Takav rasplet bio bi vjerojatno najbolje rješenje za Šibenik – svježi početak pod upravom koja bi imala interesa stabilizirati klub. Ipak, ostaje upitno koliko je taj scenarij realan i brz: vrijeme je ograničeno, a navijači su već mnogo puta bili razočarani najavama koje se nisu obistinile.
2. Karajičin ostanak uz hitno “krpanje” situacije: Ako do prodaje ne dođe, jedina nada za nastavak sezone je da se aktualni vlasnik trgne i u posljednji čas osigura minimalne uvjete za natjecanje. To bi značilo promptno plaćanje barem dijela dugova igračima (kako bi ih motivirao da ostanu), financiranje osnovnih troškova priprema i organizacije utakmica te imenovanje novih ljudi na upražnjena mjesta (trener, sportski direktor). Teoretski, Karajica bi u siječnju mogao pokušati dovesti par pojačanja i ispuniti obećanja o borbi za viši rang – no, realno gledajući, povjerenje je toliko narušeno da bi to bio izuzetno težak pothvat. Bačelić-Grgić je još početkom prosinca naglasio da on nije u Šibenik došao biti drugi nego prvi, te da ako se ne osiguraju preduvjeti za prvo mjesto, ni on ni mnogi drugi neće ostati. Njegov odlazak je pokazao da se ti preduvjeti nisu ostvarili. Dakle, Karajica ima posljednju priliku da konkretnim potezima (uplata sredstava, reorganizacija kluba) spriječi totalni raspad. U suprotnom, riskira da na proljeće nema s kim igrati – jer će mu i ono malo preostalih igrača otići.
3. Najgori scenarij – suspenzija ili gašenje kluba: Ukoliko se ni jedan od gornjih pozitivnih koraka ne ostvari vrlo brzo, postoji realan strah da Šibenik neće moći nastaviti natjecanje. To bi značilo ili istupanje iz lige (ako klub postane insolventan ili ostane bez momčadi) ili čak pokretanje stečajnog postupka i gašenje sadašnjeg pravnog subjekta. Takav crni epilog nitko od istinskih navijača ne želi ni zamisliti, ali iskustva drugih klubova u Hrvatskoj upozoravaju da i to može zadesiti čak i tradicionalne sredine. U slučaju najgoreg ishoda, Šibenik bi vjerojatno krenuo ispočetka kroz neki novi klub u nižim županijskim rangovima, no to bi bila slaba utjeha za sve koji su godinama pratili narančaste u prvoligaškim i drugoligaškim nadmetanjima. Grad Šibenik bi se tada našao pred zadatkom spašavanja nogometne tradicije kroz novu udrugu, ali ugled kluba bi pretrpio nepopravljivu štetu.
Naravno, još uvijek postoji nada da će se iznaći rješenje koje će spriječiti takav rasplet. Vrijeme do početka proljetne polusezone ubrzano istječe. Optimalno, klub bi već početkom siječnja trebao riješiti pitanje vlasničke strukture i financiranja, kako bi novi (ili “probuđeni” stari) čelnici stigli organizirati pripreme i registrirati dovoljan broj igrača za nastavak natjecanja. Također, trebalo bi odmah potvrditi trenera – bilo da Mehmed Alispahić ostaje kao trajno rješenje ili se dovodi netko novi – jer momčad ne može u pripreme bez stručnog vodstva. Svaki dan kašnjenja smanjuje izglede da se klub kompetitivno spremi za proljeće.
U sportskom smislu, unatoč svim nedaćama, situacija još nije izgubljena: Šibenik zaostaje 6 bodova za prvoplasiranom Zagorom i ima realne šanse u borbi za prvo mjesto ako bi se nekim čudom stabilizirao. Jesensku polusezonu momčad je, unatoč problemima, završila visoko na tablici. Kako je i sam Oršulić rekao, kvaliteta za naslov postoji – ali samo pod uvjetom da se klub stabilizira i da igrači imaju osnovne uvjete za rad. U trenutnom stanju, nažalost, ta stabilnost izgleda daleko. Ako se ništa bitno ne promijeni, realnije je da će Šibenik na proljeće potonuti na ljestvici nego dostići vrh, jer konkurenti poput Zagore i Neretve sigurno neće trpjeti slične turbulencije.
Zabrinutost za budućnost kluba, navijača i grada
Ton oko Šubićevca je ovih dana izrazito zabrinut. Svi akteri – preostali igrači, zaposlenici kluba, navijači, gradske vlasti – dijele osjećaj neizvjesnosti. Posljedice mogućeg kraha Šibenika bile bi dalekosežne. Osim sportskog aspekta (nestanak kluba koji je godinama bio među prvoligašima), tu je i društveni aspekt: Šibenik bi ostao bez simbola na kojeg su generacije ponosne. Utakmice na Šubićevcu nisu samo nogomet, one su dio šibenskog identiteta i okupljanja zajednice. Gubitak tog dijela značio bi prazninu u srcu grada.
Zato prevladava zabrinuto iščekivanje – još uvijek tinja nada da će se pojaviti spas u zadnji čas, ali istovremeno je prisutna i rezignacija nakon niza razočaranja. Navijači poručuju da će, bez obzira na sve, ostati uz svoj klub koliko god mogu. No, opravdano su kritični prema vlasniku Željku Karajici, čije ime se sada izgovara s gorčinom. Smatraju ga glavnim odgovornim za dovođenje Šibenika u ovu poziciju i traže od njega da ili hitno promijeni pristup (osigura financije i profesionalizira upravljanje) ili da se povuče i prepusti klub nekom spremnijem.
Naredni tjedni presudno će odrediti sudbinu HNK Šibenik. Hoće li “narančasti” uopće istrčati na proljeće i s kakvim sastavom, ovisit će o potezima koji se moraju povući odmah. Svaki dan kašnjenja povećava štetu i smanjuje šanse za oporavak. U gradu Šibeniku, gdje je nogomet više od igre, vlada strepnja da bi se mogao ostvariti onaj najcrnji scenarij kojeg su se svi bojali. Ipak, dok postoji i minimalna šansa, Šibenikovi navijači i sportska javnost nadat će se da će klub preživjeti ovu oluju – možda promjenom vlasništva, možda interventnim potezima grada – te da će se jednom osvrnuti na zimu 2025./26. kao na dno od kojeg se klub odbio i nastavio živjeti. Sada je jasno da su na potezu oni koji su klub doveli u ovakvo stanje. Od njihove spremnosti na odgovornost i djelovanje zavisi hoće li Šubićevac i na proljeće imati svoje narančaste na terenu ili će tribine ostati tužno prazne.
Rasprava