Jadranaši s ušća Neretve su arhivirali najuspješniju sezonu u povijesti kluba. Međutim, još tu i tamo se vrate na sve što ih je pratilo kroz sezonu koja im je donijela veliko slavlje i radost. Od početka nastupa u novoformiranoj 2. NL bili su u vrhu, ali za novi iskorak trebala im je licenca za viši rang. Kad su dobili zeleno svjetlo krenula je velika i neizvjesna borba za „sveti cilj”.
Od 19. kola momčad je preuzeo iskusni Mišo Krstičević, njegov dugogodišnji pomoćnik Darko Cvijanović „ostavio” je jadranaše na četvrtom mjestu s 30 bodova. Do kraja je Krstičević uspješno kormilario plavim brodom i na zadovoljstvo svih uveo ga u slavljeničku luku.
– Bilo je zahtjevno i stresno jer svaki susret je u biti bio kvalifikacijski. Cvija i Željko su dobro pripremili momčad, ostavili je u dobrom stanju, i onda smo se okrenuli samo prvom sljedećem ispitu. Momci su stvarno pokazali karakter i odlučnost, a kako se bližio kraj oni su bili maksimalno okrenuti ostvarenju cilja. U tih 12 susreta smo izgubili samo jedanput, kod Grobničana, nismo se jednostavno prilagodili igri na njihovoj novoj umjetnoj travi. U ona dva remija (Mladost, Solin) imali smo više prilika, ali lopta nije htjela u mrežu. Međutim, prava je bila sama završnica, posljednjih pet utakmica smo dobili uz uvjerljivu gol razliku. A, igrali smo redom protiv momčadi koje su se borile za ostanak i baš tu su momci pokazali karakter i što im znači plavi dres jadranaša. Kao da smo opuštenije i lakše igrali u gostima, možda je bila presudna ona visoka pobjeda kod Hrvatskog dragovoljca. To kao da je momcima pokazalo da ih ništa ne može zaustaviti na putu prema višem rangu. Zato je na kraju slavlje bilo emotivno. Ne bojim se izazova višeg ranga, imamo mi kvalitetu, a i pojačat ćemo se, pa nas vidim u zlatnoj sredini, koje mjesto i više. Priznajem samo rad, a rad i uloženi trud uvijek ti sve vrati na pravi način – u dahu je Krstičević „prelistao” završnih 12 susreta, jedan zahtjevniji od drugog.
S ukupno 59 bodova plavi su se usidrili na trećem mjestu s niz momčadskih i pojedinačnih statistički vrijednih rezultata. Imali su drugi po efikasnosti napad (56), treću obranu po primljenim golovima (29) i drugu pozitivnu razliku pogodaka (27). Nikola Marić najbolji je strijelac i igrač sezone, Marin Vučković drugi strijelac lige, a mladi vratar Ivan Kešina s 13 čistih mreža najbolji u toj kategoriji. Ujedno je ovaj 21-godišnji vratar jedini odigrao kompletnu minutažu na 30 susreta. U strijelce se upisalo 14 igrača: Marić 14, Vučković 13, Nižić 8, Rodin 4, Blažević 3, Antunović, Bobanović, Matanović, Radonić i Peco po 2, te Erceg, Grgić, Martić i Roca po 1.
Za upravu na čelu s predsjednikom Darijom Šunjićem nije bilo niti trenutka opuštanja, vodilo se računa o svakoj sitnici, a sve skupa najviše je „prolazilo kroz ruke i glavu” prvog klupskog operativca, direktora Petrita Pere Dulaja:
– Naravno da smo sretni konačnim raspletom, četiri sezone smo pri samom vrhu i evo iskoristili smo mogućnost plasmana prve četiri momčadi u 1 NL. Laknulo nam je, ali i donijelo dodatni pritisak nakon dobivanje licence. Nije bilo niti malo lagano, kako fizički, tako i psihološki. Ali, bilo smo spremni za sve scenarije, momci nisu odustajali niti padali u ritmu, jednostavno bili su u svakoj utakmici unutra do zadnje minute. U biti svaki susret je imao značaj derbija, teško je reći i pokazati prema jednoj utakmici kao odlučujućoj, ali ona pobjeda u finišu kod Lučkog pokazala je koliko momci sve to emotivno doživljavaju. Nemamo puno vremena za odmor, posebno mi iz uprave, prvo što moramo uraditi je do početka priprema definirati i zaokružiti većinu igračkog kadra. Ne sumnjam da će struka dobro odraditi svoj posao i pripremiti momčad za nova iskušenja. Znamo što i koliko možemo, pokrit ćemo se s onim čime raspolažemo i ne mislimo biti prolaznici u novom natjecanju, niti, što se kaže, plesati samo jedno ljeto.
Poznajući njihovu odlučnost i spremnost na sve izazove s Jadranova se mogu očekivati nove lijepe vijesti.
Rasprava