Uobičajeno “radno” jutro dan poslije povijesne pobjede Vatrenih protiv Brazila. Izbornik Zlatko Dalić pred novinarima…
Umoran, ali sretan zbog još jednog podviga hrvatske nogometne reprezentacije koja je ostvarila plasman u polufinale Svjetskog prvenstva u Kataru. U press centru kampa Al Ersal 3 dočekan je gromoglasnim aplauzom.
– Dobro jutro, hvala na lijepoj dobrodošlici. Ponosan sam do neba. Hrvatska je među četiri najbolje reprezentacije na svijetu. Bila je to sjajna noć za hrvatsku državu i narod, za hrvatski nogomet, nešto prelijepo. Cijeli svijet je ponovno gledao Hrvatsku i divio se našem karakteru, borbenosti, znanju, kvaliteti… Kad sa Svjetskog prvenstva izbaciš Brazil, koji je bio jedan od najvećih favorita, moraš biti ponosan. Umoran sam, ali sretan. Treba uživati u ovom trenutku, ali ne puno jer već danas treba krenuti priprema za Argentinu.
O čestitkama…
– Sigurno je da smo uživali jučer. Jedna mala nacija je pobijedila, ljudi su sretni. Hvala svima koji su čestitali, poslali poruke. Nisam ih imao vremena pogledati. Mi smo kao reprezentacija poručili svima da nismo odustali, da imamo karakter, da se borimo do zadnje kapi znoja, da ne odustajemo. Privilegija je imati takvu reprezentaciju i takvu ekipu mladih ljudi, koja nije odustala i dala je sve. To je najsnažnija poruka. Sve je u životu moguće i mislim da je to najveća poruka.
Još jednom produžeci…
– Slažem se da sve to utječe na umor, ali kod nas pobjeda poništi sve. Nije se protiv Brazila osjetilo onih 120 minuta protiv Japana. Samo smo Kramarića i Pašalića mijenjali prije, svi ostali su odigrali 110 ili 115 minuta. Nećemo imati problema s umorom jer o tome nemamo kad razmišljati. Moramo se dobro odmoriti, a sutra pripremati. U ovom trenutku nismo nigdje, da smo ispali u skupini preboljeli bismo, da smo ispali u četvrtfinalu također. E, sad, došli smo do polufinala i što sad? Moramo se potruditi napraviti nešto više jer bi šteta bilo, nakon što smo se u Kataru mučili i živcirali, i vi i mi, ne napraviti taj korak. Pitanje umora neće biti prisutno i nećemo ga spominjati. Idemo se pripremiti za Argentinu. Odigrali smo sjajnu taktičku utakmicu protiv Brazila, odigrali na sjajan način. Proslavili jesmo, ali već danas idu pripreme za Argentinu. Imaju vojsku navijača iza sebe i umor uopće nećemo spominjati.
Poslije primljenog pogotka…
– Cijelu smo utakmicu vjerovali. Znali smo kvalitetu Brazila i da će biti teško ako ih ne uspijemo neutralizirati. I priprema je bila u tom smjeru. Da budemo disciplinirani, da radimo ono što smo se dogovorili. Odradili smo perfektnu utakmicu. Kad smo primili gol, nismo odustali, vjerovali su. Napravili smo promjene i pojačali napad, na kraju nam se to isplatilo. U prvom redu presudila je disciplina naše ekipe iako je Brazil sjajna ekipa”.
Argentina u polufinalu…
– Napravit ćemo analizu, pokloniti najviše detalja o tome kako zaustaviti Messija, baš kao što smo Neymara. S kojim igračima i koga staviti oko njega. Što napraviti? Nećemo ga čuvati čovjeka za čovjeka, ali moramo zatvoriti prilaz lopti prema njemu. Ne trči puno, čeka, ali kad primi loptu onda ima punu snagu i energiju. Ne smijemo mu ostaviti puno prostora. Ključ će biti u našoj fazi obrane, ali ako ponovimo obranu kao protiv Brazila, onda Messi nema prostor koji on treba.
O podršci iz Hrvatske…
– U Hrvatskoj je hladno, zima, kiša pada, a ljudi su na ulicama i slave, vesele se. Zamislite da je ljeto, kao prije četiri i pol godine. Rekao sam prije četiri i pol godine da je Rusiju teško ponoviti, ali evo, izgleda da se ponavlja. I ništa nije isforsirano. Opet smo svi zajedno i nama to puno znači kad vidimo. Oštećeni smo zbog naših navijača, naučeni smo igrati pred 10, 15 tisuća naših navijača, ovdje ih je dvije, tri tisuće i tu smo hendikepirani. Hvala svima koji nas podržavaju, vjerovali su u nas, neka vjeruju i dalje.
O svojih pet reprezentativnih godina…
– Prošlo je pet i više godina. Tad je bila nezahvalna situacija, loša atmosfera oko reprezentacije, prazni stadioni, negativna klima, ne smiješ igrati u svom gradu… Bilo je baš ružno. Tad nisam razmišljao, nego o utakmici s Ukrajinom. Nisam imao ni pravo, ali sam znao da kad dobijem uzde u ruke, da ću napraviti nešto. Vjerujem u svoj rad, u svoje znanje, ali znao sam da mi treba vremena. Tad nije bilo puno vremena, vjere u mene i moje sposobnosti, nego samo da se to odradi. Kako je vrijeme odmicalo, i ja sam vježbao i korigirao se. I došli smo tu gdje jesmo. Najvažnije je da sam igračima unio povjerenje, dao im punu slobodu i da su oni mene prihvatili kao neovisnog izbornika koji radi ono što vidi. Nekad sam griješio, nekad krivo birao, ali sve u najboljoj namjeri. Kod mene nikada nije postojala nikakva kombinacija nego samo ono što ja vidim. I to su igrači prepoznali i to im je bilo najvažnije. Neku noć sam zahvalio svima koji su bili u našoj sobi na večeri jer svi koji dođu na okupljanje reprezentacije, dođu s osmijehom. To je jako bitno. Nisam ja nikakav šef, nikad ništa ne naređujem, ne inzistiram, a ljudi sve poštuju. Ne ulazim igračima u sobe, ne ispitujem tko što radi… Među nama vlada ogromno povjerenje. S druge strane, vjera nas vodi da možemo, da jesmo i vratilo nam se. Nismo bahati, nismo bezobrazni, ne podcjenjujemo nikoga, ponašamo se kako treba i mi smo sigurno najuređenija reprezentacija na svijetu. Po svemu, po ponašanju, po odnosnima… Nikakvih problema nema i to je to. Da mi je netko prije pet godina rekao da će tako biti, ja mu ne bih vjerovao. Za tri utakmice ću biti izbornik s najviše utakmica na klupi reprezentacije u povijesti i to je ono što me čini sretnim. A vi ste svjedoci da se svašta radilo protiv mene i na koji način, naročito poslije Eura… Neki su me htjeli srušiti, ali nisu uspjeli. To je moja snaga. Dok sam ja izbornik reprezentacija, ona će biti mjesto okupljanja hrvatskog naroda, mjesto domoljublja, zajedništva, ljubavi, kvalitete i hrvatske zastave. Hvala dragom Bogu na snazi koju mi je dao u nekim trenucima kad sam bio pokleknuo, ali, što je bilo više kritika, onda je u meni jačao inat. Trebalo je snage proći sve ovo.
O Josipu Juranoviću…
– U životu treba dobiti šansu, uvijek u životu dobiješ šansu, svatko od nas. Netko je iskoristi, netko ne, ali iskoristi je onaj koji radi, koji vjeruje i koji je pošten. ta šansa možda neće biti sutra, ali bit će za koji dan ili godinu. Ovo što je napravio Josip Juranović, takav iskorak, došao do toga da bude najbolji igrač utakmice protiv Brazila… To je primjer da se može, da ni iz čega napraviš nešto, ali ne da te netko gura, forsira. Bio je igrač bez ugovora, sam je trenirao, borio se i izborio za ovo. Svaka mu čast na tome, Juranović je primjer i ogledalo hrvatske reprezentacije, dokaz atmosfere u našoj momčadi. Nama šestorica ili sedmorica igrača ne igraju ni minute, znam kako im je, ali nitko od njih nije pokazao ni milimetar nezadovoljstva ili sekundu nemira. To je ono bitno, ovdje je 26 igrača koji ovdje zaslužuju biti. Bez toga nema rezultata, bez toga nema plasmana među četiri najbolje reprezentacije na svijetu.
O Bruni Petkoviću i Dominiku Livakoviću…
– Rekao sam da imamo četiri napadača i da svatko ima svoju šansu. Bruno je ušao u utakmicu i nije igrao dobro, izgubio je puno lopti i duela. Međutim, zabio je gol i sve što je bilo prije pada u vodu. Htio sam da primi loptu i sačuva je, nije u tome uspio, ali je zabio gol. To mu je posao, bolji je takav, nego kad se vraća u našu polovicu i igra playmakera. Nije on playmaker, nego napadač koji zabija golove. Tako je tako s napadačima, kad zabiju gol sve drugo loše se zaboravi. Tako je i Marko Livaja protiv Kanade zabio za preokret i vodstvo 2-1. Dva napadača su zabila dva presudna gola. A Dominik je imao svojih kriza i teških trenutaka, izgubio je samopouzdanje i nije branio protiv Malte i Rusije jer nije bio dobar. Rekao sam mu tad da nije pravi i zato nije branio u Rusiji. Bilo mu je teško, ali shvatio je, pogotovo kad je Luka je razgovarao s njim. Bilo mu je teško, ali uvjerio sam ga da je to za njegovo dobro.
Kako protiv Argentine…
– Danas ćemo napraviti analizu Argentine, oni su puni motiva i čekaju svjetsku titulu. Sretni su i slave što je Brazil ispao. Čeka nas jako težak posao, pogotovo u kontekstu Svjetskog prvenstva prije četiri godine. I sad su u polufinalu, imat će oni ogromnu podršku. Messi im je glavni igrač i uzdanica i igra sjajno. Di Maria malo igra, malo ne, imaju mlađe igrače, ali ne mogu puno pričati o njima dok ih ne vidim. Međutim, sve će ovisiti o nama, ako ne budemo pravi, ozbiljni i motivirani, džaba nam sve. Jučer su vodili 2:0, pa dopustili da Nizozemci dođu do 2:2, što znači da su ranjivi su i nisu baš toliko dobri, odnosno predobri. Sve je na nama.
Rasprava