U Šibeniku ponovno zvone svi alarmi. Prema informacijama koje kruže, HNK Šibenik bi mogao ući u stečaj i – ugasiti se – već sljedeći tjedan. Kao simbolična “posljednja stanica” spominje se gostovanje kod Primorca u Biogradu, što bi, ako se crni scenarij potvrdi, bio tužan kraj jedne od prepoznatljivijih HNL-ovih priča.
Gdje ima dima, ima i vatre, rekli bi, a glasine kažu kako u klubu nema vode, a treneri u omladinskoj školi su u štrajku. Po WhatsAppu navijači Narančastih šire sljedeću poruka:
– Dan koji niko nije tija virovatno je blizu, HNK Šibenik skoro 100% ide u stečaj, utakmica u Biogradu je skoro/virovatno zadnja utakmica našeg kluba i svi koji mogu uzet slobodan dan ili uteć s posla neka to naprave, cilj je da ode šta veća brojka navijača i simpatizera, da se dostojanstveno pozdravimo s klubom starim 93 godine.
U ovom trenutku najmanje je bitno tko će prvi priopćiti crne vijesti; najvažnije je sačuvati ono što Šibenik čini klubom, a ne samo tvrtkom: stadion, omladinsku školu, zajednicu i identitet. Grad Šibenik deklarativno je spreman štititi infrastrukturu i djecu, ali bez hitnog, javnog i transparentnog plana – s rokovima, brojkama i imenima – sve ostaje na razini priče.
Dok čekamo potvrdu hoće li Biograd biti “posljednja stanica”, prema onome što se priča, odbrojavanje je krenulo. Ako se klub ugasi, ostat će pitanje koje se ne može gurnuti pod tepih: kako je projekt koji je još jučer igrao prvu ligu i punio tribine došao do gašenja u nekoliko turbulentih mjeseci? Odgovori na to pitanje ne tiču se samo Šibenika; tiču se čitavog sustava.
U ovakvim trenucima klub i Grad moraju stati pred javnost i jasno reći – ima li života poslije sutra. Ako ga ima, neka znamo kako izgleda i tko ga financira. Ako ga nema, neka se odmah krene u model koji čuva Šubićevac i djecu te u dogledno vrijeme vraća seniorski nogomet pod narančastu boju. Jer Šibenik bez Šibenika nije opcija — ni za grad, ni za hrvatski nogomet.
Rasprava