110 godina ponosa, sezona za razmišljanje!

U jubilarnoj godini, sinjski klub slavi stoljetnu tradiciju i najavljuje ambicije. Ljestvice govore nešto sasvim drugo — pet momčadi, pet razočarenja

Sinj ima što mnogi veći gradovi nemaju. Stadion Junaka uredan je i funkcionalan objekt, s pomoćnim terenom i infrastrukturom koja zadovoljava standarde natjecanja na višim razinama. Uvjeti za rad postoje — i to nije malo. Mnogi klubovi u Dalmaciji i šire sanjaju o onome što Junak ima na raspolaganju.

Ali pravi kapital Sinja nije beton ni trava. To su ljudi. Cetinska krajina oduvijek je bila plodno tlo za nogometaše — kraj u kojemu se lopta kotrlja od ranog djetinjstva, u kojemu se za klub navija kao za nešto sveto, u kojemu nogomet nije samo sport nego dio identiteta. Ta strast nije izmišljena ni marketinški konstrukt — ona je stvarna i duboka.

Kroz desetljeća, Sinj je dao znatan broj igrača koji su ostavili trag u hrvatskom nogometu. Nisu svi prošli kroz prvoligaška vrata, ali to nije jedino mjerilo vrijednosti. Mnogi su gradili karijere u nižim ligama, od Splita do Zagore, od dalmatinskih priobalnih klubova do kontinentalnih sredina, noseći sa sobom mentalitet i karakter cetinskog podneblja. Tvrdoglavost, ponos, borbenost — osobine koje se upisuju u igrača još prije nego što pokupi prvu loptu.

Upravo zato rezultati mlađih kategorija bole više nego što bi inače bolili. Nije riječ o klubu koji kreće od nule, bez tradicije, bez publike, bez infrastrukture. Junak ima sve preduvjete. I to je ono što čini sadašnju situaciju teže razumljivom — a pitanja koja se postavljaju još važnijima.

Sto i deset godina. Toliko godina Junak slavi ove godine i to je identitet, argument i razlog ponosa. Junak iz Sinja upravo tu granicu prelazi ove sezone, i predsjednik kluba Milan Buljan nije štedio riječi kad je govorio o tome u emisiji Klub prvaka na MaxSportu.

Jake su to riječi, ali momčadi koje trebaju graditi budućnost — od mlađih pionira do juniora — gomilaju poraze.

Pet kategorija, pet upozorenja

Pregled najvažnijih uzrasta Junaka u sezoni 2025./26. otkriva sustavni, a ne slučajni problem. Nije to jedna loša sezona jedne kategorije nego tcrvena nit koja prolazi kroz cijeli klub.

Niti jedna momčad mlađih kategorija nije u gornjoj polovici tablice i to nije slučajnost ni loša generacija već signal da se nešto ne radi dobro.

Juniorska i kadetska momčad natječu se u 2. NL — dakle ispod hrvatske juniorske elite i pitanje je li to velik zalogaj za klub. Na toj razini, obje momčadi su trenutno na pretposljednjem, 13. mjestu od 14 klubova. Juniori su skupili 16 bodova uz četiri pobjede u 21 utakmici, a kadeti isto — tri pobjede i 16 bodova.

Oni još mlađi natječu se na regionalnoj, dalmatinskoj razini — što je, objektivno, niža stepenica od nacionalnih liga. Čak i tu, pioniri (U-15) su 13. od 16 ekipa, a mladi pioniri (U-13) su 14. od 16.

Seniori i licenca za Drugu NL: ambicija bez temelja?

Na seniorskoj razini, Junak igra 3. NL Jug i drži se prosjeka — peto mjesto. No klub je podnio zahtjev za licencu za igranje Druge NL i dobili su licencu u prvom krugu. To je svakako vrijedno poštovanja, no mlađe kategorije koje bi trebale hraniti prvu momčad ne stoje dobro.

„Klub s vizijom” — ali čija vizija?

Sinj je grad koji živi od tradicije i identiteta. Alka, Cetinska krajina, ponos koji se mjeri generacijama. Junak je dio te slike — i to je legitimno i vrijedno čuvanja. Ali tradicija ne pobjeđuje utakmice. Vizija bez rezultata ostaje samo slogan.